- Home
- All Courses
- Social Entrepreneurship
- Osnaži za bojle: vodič za socijalne preduzetnike – SRP
Lekcija – Šta je socijalno preduzetništvo?
Lekcija – Šta je socijalno preduzetništvo?
Zdravo i dobro došli na masovni otvoreni onlajn kurs (MOOC): „Osnaživanje za veće dobro: vodič za socijalnog preduzetnika“
U ovom video snimku zakoračićemo u svet socijalnog preduzetništva, istražiti njegove razlike u odnosu na tradicionalnu ekonomiju i predstaviti ključne stubove koji definišu socijalno preduzeće.
Socijalno preduzetništvo posvećeno je korišćenju preduzetničkih veština i inovativnog razmišljanja kako bi se rešili najkritičniji društveni i ekološki izazovi.
Ovi izazovi mogu se kretati od siromaštva i nejednakosti u obrazovanju pa sve do problema kao što je upravljanje otpadom.
A ono što je uzbudljivo: postoje različite inicijative za rešavanje ovih problema!
Socijalni preduzetnici stvaraju mogućnosti zapošljavanja i nude programe za razvoj veština kako bi pomogli marginalizovanim zajednicama.”
Oni obezbeđuju jednak pristup kvalitetnom obrazovanju tako što osnivaju edukativne centre u zajednici, obezbeđuju školarine i obrazovne resurse.”
Oni su takođe predvodnici u efikasnim programima recikliranja i smanjenju upotrebe plastike za jednokratnu upotrebu kako bi se zaštitila naša životna sredina.
Hajde sada da razumemo razliku između klasičnog preduzeća, udruženja i socijalnih preduzeća.
Kao prvo, imamo klasična preduzeća. Ona su fokusirana na ostvarivanje profita. Uz pomoć rada svojih zaposlenih ona stvaraju vrednost i zarađuju novac od dividendi kroz prodaju svojih proizvoda i/ili usluga. Taj novac se zatim ponovo ulaže u kompaniju kako bi se razvijala, ili se isplaćuje akcionarima. Njihov cilj: prodati više kako bi se ostvario rast.
Sa druge strane, udruženja dobijaju posebne donacije od pojedinaca ili kompanija. Njihovi članovi su generalno volonteri koji svoje vreme poklanjaju kako bi se rešavala društvena i/ili ekološka pitanja. Udruženje dakle ne stvara novac (neprofitno je). Njihov cilj: služiti opštem interesu
A u kombinaciji ove dve vrste imamo socijalna preduzeća, nove igrače u igri.
Cilj socijalnih preduzeća je da svoju ekonomsku efikasnost iskoriste za veće dobro
Oni koriste profit kao sredstvo za rešavanje društvenih i ekoloških problema koje ni država ni tržište ne mogu sami da reše.
Ponekad su granice između ova tri entiteta pomalo nejasne.
Mnoge kompanije tvrde da uzimaju u obzir društvene i ekološke probleme koje su povezane sa njihovom delatnošću. Iako one uzimaju u obzir brojna društvena pitanja kroz politike korporativne društvene odgovornosti, skup smernica i aktivnosti koje kompanija usvaja kako bi obezbedila da njena praksa u poslovanju ima pozitivan uticaj na društvo i životnu sredinu, njihov glavni cilj ipak ostaje ostvarivanje što većeg profita.
Neka udruženja takođe učestvuju u komercijalnim aktivnostima, kao što je prodaja promotivne robe sa brendom.
Ali ono što izdvaja socijalna preduzeća je njihov model poslovanja, njihova ograničena profitabilnost, upravljanje i uticaj.
Hajde sada da pogledamo četiri stuba koja definišu socijalno preduzeće.
Stub 1: Ekonomski izvodljiv projekat
Socijalno preduzeće mora da proizvodi društvenu vrednost i da pronađe svoj ekonomski model kako bi obezbedilo održivost. Sa druge strane, ekonomski model samo je sredstvo za ostvarivanje društvenog cilja, a ne krajnji cilj samo po sebi.Stub 2: Društvena i/ili ekološka svrha
Socijalna preduzeća prave razliku tako što: pružaju podršku ljudima u situacijama ugroženosti; doprinose borbi protiv isključivanja i zdravstvenih, socijalnih, ekonomskih i kulturnih nejednakosti, obrazovanju, itd. doprinose održivom razvoju, prenosu energije ili međunarodnoj solidarnostiStub 3: Ograničena profitabilnost
Većina zarađenog novca u socijalnim preduzećima trebalo bi da se koristi da se poslovanje održi ili da se unapredi. Ostvarivanje dobiti je način da se podrže društveni ciljevi preduzeća. Međutim, iako ovo pravilo sprečava ljude da ostvaruju nepravednu dobit od ulaganja i akcija, to ne znači da preduzeće ne treba da zaradi dovoljno novca da bi bilo održivo. Dakle, preduzeće treba da balansira svoj budžet kako bi pravedno platilo svoje zaposlene i dobavljače, ali i da investira u neophodna poboljšanja.Stub 4: Participativno upravljanje
U socijalnom preduzetništvu svi imaju pravo glasa. Važno je uključiti zaposlene i neke druge važne osobe, kao što su oni koji imaju korist od projekta, volonteri i članovi lokalne zajednice. Svi ovi ljudi imaju jednako pravo glasa prilikom donošenja odluka. Dakle, zapamtite ova četiri stuba dok ulazite u svet socijalnog preduzetništva, stvarajući bolju budućnost za svoju zajednicu.” Hvala što ste nam se pridružili na ovom edukativnom putovanju. Nadamo se da vam je ova epizoda pomogla da naučite više o osnovama socijalnog preduzetništva.”Reč socijalnog preduzetnika: Katarina Ejdus, Women on the Way
Next